IzvještajinovostiPriča sa “Predgrađa”

Juni 7, 20190

Pričati priču sa “Predgrađa” nije lako. Da jeste, o njoj bi se pisalo 12 godina, a ne poslednjih mjesec -dva, kada se svi utrkuju da donesu neku ekskluzivu, a nje nema ni danas, niti je bilo prije 12 godina! Tamo u balonu pored Rebrovačke crkve, a kasnije i na “Predgrađu” postoji samo rad. Rad, rad, i samo rad….. Kada sam upoznao “alfa i omegu” cijelog projekta Radomira Popovića, gledajući na treningu 20-ak klinaca od 6-7 godina, pokazao je na jednog mršavog dječačića. “Taj će biti novi Nemanja Vidić”. Nasmijao sam se, i rekao Banjaluka teško pravi igrača, a još teže ga prihvata. I danas takva pravila važe, a taj dječačić kojeg mi je Pop pokazao zvao se Jovan Vladimir Pavlović, kasnije omladinski reprezentativac Srbije, učesnik Eura, i igrač koji je napravio prvi “veliki” transfer odlaskom u slovački Trenčin.

Hoće li Jovan Vladimir uspjeti? Teško pitanje, vjerujemo da hoće, ali to nije poenta priče, već način kako se igrač stvara, a da ga niko negura, da nema menadžera, koji ulazi u svlačionicu i kaže “taj mali mora igrati”, već da se isključivo probije svojim radom, naravno uz ogromnu podršku roditelja. Zeleni teren na “Predgrađu” jedino je mjerilo. Bio i ostao….Oni koji ne vjeruju, šta bi im, već u stilu one čuvene poručio:”Neka pati kome smeta”…. A, priča se razvijala postepeno. Prvi koji se uhvatio “vrućeg seniorskog krompira” bio je Bogdan Krnojelac, sa dječicom zagazio je u “bundesligu”. Trebalo se lomatati po Bronzanom Majdanu, Česmi, Ivanjskoj, Šnjegotini….i slušati neartikulisane krike pojedinaca koji su, valjda iživljavajući se na djeci, liječili svoje komplekse. Ali uspio je Fleki, uz tešku muku, na “guzove” dovesti Želju u viši rang, i taj ulazak bio je najteži od svih kasnijih.

Svake sledeće godine bilo je lakše, jer djeca su godinu dana bila starija, a i dalje su bila djeca. Dolazi do promjene, u klub stiže Branislav Krunić. Igračka legenda, ali bez trenerskog iskustva. Prenosi djeci svoje ogormno znanje, i za tri godine ekspresno prolazi Regionalnu, Drugu, pa ulazi u Prvu u kojoj osigurava opstanak. Napravljen je ogroman rezultat, već poneko pita za Markovića, Bosančića, Pavlovića, Čolića….Lagao bi sam sebe kada bi rekao da i naš portl nije imao udjela u tome, jer mi smo jedini i pisali o Želji….. Čudo je već stvoreno, razmišlja se šta i kako dalje…..Pop povlači još jedan genijalan potez, u klub dovodi Zorana Ćurguza. Vrhunskog stručnjaka, koji je od dječaka napravio atlete. Nema tajne, osim rada, rada, i samo rada. Dok su se drugi kupali, oni su išli u teretanu, trenirali na +40, ali i na -15. Nema da nema treninga, to je deviza Popa…. I šta smo na kraju dobili? Izvornu, domaću, banjalučku, srpsku, pa ako hoćete i bosanskohercegovačku priču! Nigdje niti u jednom klubu nema ovakvog primjera.

Ti dječaci igraju već 10 godina zajedno, išli su u osnovnu školu zajedno, razišli su se u srednjoj, ali mature su im zajedničke. Oni su klapa, prijatelji, sutra ako Bog da kumovi….Oni subotom igraju za seniore, a nedjeljom se Koletu i Flekiju javljaju da idu sa kadetima i juniorima, i u džepu nose pet maraka da plate prevoz. To je priča sa “Predgrađa”! Jedina i istinita….. Oni zajedno gledaju Zvezdu u Ligi šampiona i raduju se pobjedi nad Liverpulom, navijaju za Srbiju, kao i svi banjalučani, ali svjesni komplikovanog života na ovim prostorima, poštuju BiH, jer su i njen dio. Oni će vikendom zajedno u grad, i ako odluče ostati do 5 ujutru, nemojte misliti da će samo jedan ostati, ostaje cijela ekipa! Oni će zajedno gledati Borac u Premijer ligi BiH, jer to je klub njihovog grada, tako su vaspitani, i tako naučeni. A, već sada rezultati su nestvarni. Prva dva strijelca lige dolaze iz Željezničar Sport team, Bojan Marković i Luka Kulenović, a sa “Predgrađa” je i najbolji igrač lige, zove se Dejan Bosančić. Pustite ankete, pitajte trenere, neka vam oni kažu ko je najbolji. Od 12 svoj glas će mu dati 11. Onaj 12. iz sujete glasaće za sebe….A, sva trojica još nisu napunila 20 ljeta.

Ej…., a iza njih cijela vojska Čolić, Bilal, Jovandić, Šaula, Ružičić, Teodorović, Ćetković, Kalabić…samo da nekoga ne preskočim…..pa i za njih još jedna vojska, …pa još jedna vojska…..Treninge na “Predgrađu” gledalo je više menadžera, nego što ih je do ove godine bilo u Republici Srpskoj otkada postoji! I ne samo seniora, i onih najmlađih, jer pokraj Željezničke stanice i nema neke razlike, seniori se sklanjaju pijetlićima, juniori djele polovinu sa kadetima, a golmani trčkaraju smetajući svima po malo…..To je ta priča….. I, da….Nevažno je, ali nek se zna. Oni igraju džabe….Da, da, gospodo, džabe, džabe…..Valjda ima simbolike u tome svemu, i u onoj pobjedi nad Borcem, jer jedan igrač “crveno-plavih” koji je stao naspram tih momčića, u jednoj turi dobio je više nego svi oni zajedno za sve ove godine! I zato će biti igrači, ne svi…jer idealne priče nema, ali velika većina hoće, bez obzira na koliki otpor nailazili najviše u vlastitom gradu, koji valjda zato nikada istinski nije ni imao “fudbalerčinu”, a lopta se pored Vrbasa kotrlja više od jednog vijeka. Sjedeći s Popom na istom mjestu kao i prije 12 godina, pitam ga “Šta ćemo dalje?” “Ne znam, i ovaj razgovor mi je viška, poremetio mi je trening, treba raditi”. Raditi i samo raditi…… “Neka pati kome smeta”………..

izvor: Pravdabl.com (Dragiša Adžić)

Ostavite komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *

ŽELITE LI POSTATI ČLAN NAŠEG FUDBALSKOG KLUBA?

ŽELJEZNIČAR SPORT TEAM

logo_footer

Fudbalski klub Željezničar iz Banjaluke osnovan je još davne 1924. godine zbog čega je danas najstariji fudbalski klub u Banjaluci. Momci sa stadiona iz Predgrađa (Lazarevo), pokraj željeznicke pruge, su oduvijek bili junaci svog kraja. Stabilan klub, trenutno igra u Prvoj ligi Republike Srpske.

Prijatelji kluba


mtel mtel

© copyright FK Željezničar Banja Luka. All rights reserved.